Sve o dijamantima. Dijamant je uz grafit najpoznatiji alotrop ugljika čiji atomi formiraju plošno centriranu kubičnu kristalnu strukturu zvanu latica dijamanta. Dijamant je nestabilniji od grafita, ali je od njega mnogo tvrđi. Zbog jake kovalentne veze među atomima ugljika dijamant posjeduje jako dobra fizikalna svojstva kao što su visoka tvrdoća (10 po Mohsovoj ljestvici) i odlična termalna vodljivost, gustoća oko 3.5 g/cm3 s toga se ta svojstva iskorištavaju u industrijske svrhe pa tako postoje dijamantni noževi, specijalni prozori, visoko izdržljivi ležajevi itd.

Uz visoku tvrdoću i termalnu vodljivost, dijamant posjeduje odlična optička svojsta. Tako su prirodni i čisti dijamanti bezbojni i visoke prozirnosti, dok im prisutnost nečistoća kao što su bor i dušik daje  plavu odnosno žutu nijansu, a u nekim slučajevima dijamant može poprimiti i zelenu, ljubičastu, rozu, crvenu i narančastu nijansu. Dijamant jako dobro raspršuje svjetlo što mu daje njegovu karakterističnu svjetlucavost.

Dijamant je također jako kemijski stabilan pa tako pri sobnoj temperaturi ne reagira ni s kiselinama ni s lužinama.

Većina prirodnih dijamanata nastaje pri visokim temperaturama na dubinama između 140 i 190 kilometara pod zemljom u periodu od 1 do 3.3 bilijuna godina. Ono što dijamante donese bliže površini zemljine kore je magma koja se nakon erupcije vulkana nakon određenog vremena ohladi tvoreći tako vulkanske stijene.

Dijamanti se još mogu dobiti i umjetnim putem i to procesom koji simulira prirodne uvjete nastajanja dijamanata, a to je okruženje s visokim tlakom i temperaturom.

Ime "dijamant" dolazi od Grčke riječi adamas što znači neuništiv. Dijamanti su se prvo počeli vaditi u Indiji gdje su prvotno i prepoznata njegova svojstva. U današnje vrijeme se godišnje iskopa oko 26000 kg dijamanata ukupne vrijednosti oko 9 bilijuna dolara, dok ih se čak 100000 kg proizvede umjetnim putem.